Vodljivi gelovi su klasa mekih materijala koji kombiniraju vodljivost i svojstva gela. Sastoje se od hidrofilne polimerne mreže i vodljivog medija (kao što su ioni, vodljivi polimeri ili nanomaterijali). Karakterizira ih dobra fleksibilnost, rastezljivost i visoka biokompatibilnost te mogu provoditi ionske ili elektroničke signale.
Ovi materijali obično koriste hidrogelove kao matricu i postižu svoje električne funkcije uvođenjem vodljivih komponenti. Naširoko se koriste u bioelektrodama, senzorima, fleksibilnim elektroničkim uređajima i medicinskim ispitivanjima. Na temelju različitih mehanizama vodljivosti, mogu se klasificirati kao:
Ionski vodljivi gelovi: Za vodljivost se oslanjaju na pokretne ione (kao što su Na⁺, Cl⁻) u gelu. Obično se nalaze u hidrogelnim sustavima koji sadrže otopine soli ili ionske tekućine.
Elektronički vodljivi gelovi: postižu elektronsku vodljivost ugradnjom vodljivih polimera (kao što su polianilin, polipirol) ili nanomaterijala na bazi ugljika- (kao što su grafen, ugljikove nanocijevi).